O autoru
Nikša Antonini rođen je 23. svibnja 1956. u Makarskoj. Kao srednjoškolac počinje se baviti fotografijom i znatno pridonosi oživljavanju fotokluba Osejava, koji i danas djeluje.
Sredinom sedamdesetih dolazi u Zagreb, upisuje se na Fakultet političkih znanosti i počinje surađivati s nekoliko novinskih izdanja kao profesionalni fotoreporter. Časopis Pitanja objavljuje mu 1979. seriju eksperimentalnih fotografija pod nazivom Slučajne slike.
Prvu samostalnu izložbu imao je 1977. u Makarskoj. Ponovno izlaže u Makarskoj 1981, zatim u Šibeniku 1982. i u Zagrebu 1987.
Radi kao slobodnjak do 1981, kad postaje fotoreporter i urednik fotografije u tjedniku Radničke novine.
U proljeće 1991. prelazi u novopokrenuti dnevni list Zapad. U 45 dana izlaženja dnevnika bilježi rat u Sloveniji i početak rata u Hrvatskoj.
Stalno surađuje s još nekoliko tadašnjih tjednika (Slobodna Hrvatska, Hrvatski tjednik, Dom, Školske novine...) i većinom dnevnih novina. Kao priznati fotoreporter, 1992. priključuje se zagrebačkom dopisništvu dnevnika Slobodna Dalmacija, a 1996. postaje voditelj fotoslužbe. Na fotoreporterskim zadacima tijekom ratnih godina pokazuje visoku profesionalnost i stvara prepoznatljiv fotografski izričaj.
Nastavlja intenzivno surađivati s drugim hrvatskim dnevnicima i tjednicima, a posebno je aktivan u Zboru fotoreportera Hrvatskoga novinarskog društva.
Padom zrakoplova kod Dubrovnika 3. travnja 1996. godine, u kojem je za Veleposlanstvo SAD-a u Zagrebu pratio visoko američko izaslanstvo, tragično završava njegov zadnji fotoreporterski zadatak.
Posmrtno je odlikovan Redom hrvatskog trolista.
Hrvatsko novinarsko društvo od 1996. dodjeljuje godišnju nagradu Nikša Antonini za najbolju novinsku fotografiju.
Udruga Antonini
Udrugu Antonini osnovali su obitelj, kolege i prijatelji Nikše Antoninija da bi sačuvali sjećanje na osobnost i talent toga vrsnog fotoreportera i predstavili javnosti dio njegova bogatog fotografskog opusa. Udruga je 2008. objavila monografiju Nikša Antonini te je 2007. i 2008. organizirala tri izložbe fotografija u Zagrebu, Splitu i Makarskoj.
Monografija sadržava 150 crno-bijelih fotografija koje je odabrao ugledni fotoreporter Ognjen Alujević, Antoninijev kolega i prijatelj. Osvrt na njegovo stvaralaštvo dao je povjesničar umjetnosti Želimir Koščević, a svoja sjećanja na zajednički rad i druženje s Nikšom iznijeli su Pero Kvesić, Jasna Babić, Mladen Tudor, Mario Bošnjak, Nikola Šolić, Matko Biljak, Josip Antić, Ksenija Erceg, Bosiljko Domazet i nekadašnji američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith.
Monografija obuhvaća fotografije nastale od kasnih sedamdesetih do sredine devedesetih godina. Započinje prikazom Antoninijevih prvih radova, prizorima iz rodne Makarske i eksperimentalnim fotografijama. Nastavlja se radovima s početka osamdesetih kojima dominira socijalna fotografija, najavljujući turbulentna vremena koja slijede. Serija portreta osoba iz javnog života koje su oblikovale to vrijeme, u širokom rasponu od političara do estradnih zvijezda, prethodi fotografijama iz devedesetih koje podsjećaju na vrijeme burnih društvenih i političkih promjena uoči i tijekom rata.
Antoninijeve fotografije prikazuju širok raspon tema koje su tada zaokupljale medije i njihovu publiku. Nizovi slika vraćaju živa sjećanja na turbulentne osamdesete i ratne devedesete godine, nudeći iskrenu, nepatvorenu sliku ljudi, prostora, događaja, sudbina.
Monografija je predstavljena 28.travnja 2009. u Novinarskom domu u Zagrebu i 12.lipnja 2009. u Bookcafeu u Makarskoj,